Ljubav Prema Životinjama

Ako ste vi jedan od onih koji se raznježe svaki put kad vide sliku neke preslatke životinje onda će vas ova priča dirnuti u dušu i vratiti vam vjeru u dobrotu čovječanstva. Često ste čitali priče o tome kako kućni ljubimci spašavaju svoje vlasnike od utapanja, požara ili čak i provalnika dobivajući time vječnu zahvalnost ljudskog roda, a u ovoj dirljivoj priči otkrit ćemo kako je to kad ljudi vrate uslugu. Ništa bolje ne pokazuje ljubav prema životinjama nego ova zanimljiva priča o spašavanju psa.

Hladno Spašavanje

Zlatni retriver Charlie je spašen nakon što je propao kroz led i upao u hladnu rijeku. Susjedi su čuli lajanje i cviljenje psa i došli mu u pomoć no ništa nisu mogli napraviti nego ga ohrabrivati da se nastavi boriti protiv hladne struje. No srećom su tu bili hrabri vatrogasci koji su zajedničkim snagama izveli ovo spašavanje. Jedan od vatrogasaca pričvršćen sigurnosnim užetom koji su držali ostali članovi vatrogasnog tima je po ledu dopuzao do njega i izvukao ga iz rijeke. Kako je Charlie već neko vrijeme bio u hladnoj rijeci više nije osjećao vlastite noge pa su ga vatrogasci morali nositi do vozila gdje su ga grijali dekama i tako ga pokušali osušiti da bi mu vratiti prirodnu toplinu i spasili noge.

Podrška Susjeda

Jedan od susjeda je na svom blogu napisao “Cijelo vrijeme sam mu pričao i ohrabrivao ga da nastavi držati glavu iznad vode. Stalno je padao u vodu i struja ga je nosila ispod leda, mi bi mu vikali da se drži i na to bi se on nastavio boriti protiv leda.” Nakon spašavanja psa su odveli kod veterinara gdje je proveo noć oporavljajući se. Charlie se potpuno oporavio te je sada jedan sretan pas. Zahvaljujući podrški susjeda i njihovom stalnom ohrabrivanju Charlie će doživjeti još puno šetnji, no da smo mi na njegovom mjestu izbjegavali bi blizinu rijeke.

Sreća U Nesreći

Dvadesetogodišnja djevojka kojoj je očajnički trebalo presađivanje srca napokon je dobila nadu u budućnost kada je samo dan ranije u prometnoj nesreći stradao dvadesetčetverogodišnji muškarac. Medicinski tim u bolnici u glavnom gradu Meksika u kojoj se nalazila pacijentica je žurno pripremio sve potrebno za transplantaciju i čekao da stigne donirani organ. No, nije sve išlo po planu i dogodilo se nešto što se rijetko viđa.

Nespretni Medicinski Tehničar

Da bi srce stiglo na vrijeme za operaciju pobrinuo se policijski helikopter koji je dovezao srce za transplantaciju. On je preletio 450 kilometara da bi došao iz grada Leon koji se nalazi u saveznoj državi Guanajuato u glavni grad Meksika i sigurno dostavio srce u bolnicu. Nakon što je helikopter dostavio srce, stvari su se pomalo zakomplicirale. Ako mislite da je naša medicinska služba loša, što bi tek rekli da na ove meksičke medicinske radnike kojima je u žurbi da dostave ljudsko srce na transplantaciju to isto srce ispalo iz prijenosnog hladnjaka nadomak bolnice. U žurbi da napusti helikopter i dostavi srce bolesnoj djevojci jedan od medicinskih tehničara se spotaknuo o prijenosni hladnjak u kojem je bilo srce i tako uzrokovao otvaranje hladnjaka, nakon čega je iz njega ispalo srce zamotano u plastičnu vrećicu, medicinska otopina te kocke leda koje su ga hladile. Srećom, medicinski tehničari su se odmah snašli te su brzo podigli vrećicu koja je sadržavala srce, vratili ju u prijenosni hladnjak te požurili prema bolnici gdje je već čekao tim za transplantaciju koji je pripremio sve za operaciju.

Operacija Uspješno Završila

Nakon četverosatne operacije bolnički službenici su izvijestili da je operacija prošla uspješno i bez incidenata no ipak ćemo morati pričekati sedamdeset i dva sata da bi vidjeli je li pacijentica uspješno prihvatila donirani organ. Glasnogovornik meksičkog ministarstva zdravstva je objasnio da je srce bilo pomno zaštićeno vodootpornom zaštitom zbog koje nije bilo izloženo vanjskoj okolini te mu se ništa nije moglo dogoditi kada je ispalo iz hladnjaka.

Ukradeni Nakit

Zamislite da se jednog dana probudite normalno u svom krevetu kao i svakog drugog dana, ali ovog puta na noćnom ormariću nema nakita koji ste jučer tu ostavili. Što bi pomislili? Najvjerojatnije bi pomislili da vam je tokom noći u stan provalio lopov. Baš to je palo na pamet i Rachelle Atkinson iz grada Albuquerque koja je imala običaj ostavljati vjenčani prsten na noćnom ormariću svake večeri prije spavanja. No, jedno jutro kad se probudila i kad je posegnula za prstenom, njega više nije bilo na ormariću. Ona i muž odmah su pomislili da je riječ o lopovu i čak su djelomično bili i u pravu. No, ovog puta lopov ima četiri noge i živi pod njihovim krovom.

Pas Pojeo Prsten

Pogađate li što se dogodilo? Coraline, njihov voljeni desetomjesečni baset, očito je navečer bio gladan, te je pojeo dijamantni prsten u vrijednosti od 4,500 dolara!!
- S obzirom da je Coraline bila s nama u sobi kad smo se probudili, odmah smo oboje pogledali u njezinom smjeru i izgledala je kao pravi krivac – rekao je za jednu televiziju gospodin Scott Atkinson, Rachellin muž. Kad su saznali da je Coraline glavni krivac za ovu zanimljivu „pljačku“, Scott je proveo sljedećih deset dana prateći kad Coraline obavlja nuždu i tražeći prsten. Kazao je da je morao svaki dan prolaziti rukama kroz „kakicu“ i da to nije baš bilo zabavno.

Veterinar spasio stvar

Nažalost, posjet obiteljskom veterinaru pokazao je da je Scottov posao bio uzaludan, jer je prsten pretežak da bi izašao prirodnim putem. Veterinar je uspavao Coraline, a zatim kroz njezino grlo provukao tubu kako bi upecao prsten. Nakon nekoliko sati i brojnih pokušaja, prsten je napokon bio vani. I prsten i pas bili su u dobrom stanju i bez ozljeda i oštećenja. Veterinar je kazao da baseti inače imaju običaj jesti kamenja, te od sada gospođa Rachelle više ne ostavlja prsten na noćnom ormariću.

Povratak voljenog ljubimca

Pas za kojeg su svi već vjerovali da je mrtav nakon što je nestao u lavini u kojoj je poginuo njegov vlasnik, pojavio se nakon četiri dana u hotelu u Cooke Cityu u Montani gdje su mu vlasnici proveli noć prije odlaska na skijanje. Član tima za spašavanje Bill Whittle bio je siguran da je Velški korgi imenom Ole – bio zakopan u subotnjoj lavini.
- Istraživali smo lavinu više dana i nigdje nismo pronašli tragove psa – rekao je. No, u srijedu, Ole se pojavio iscrpljen i gladan kod motela, šest kilometara od mjesta gdje se dogodila lavina. Sjeo je ispred sobe u kojoj su spavali njegovi vlasnici prije odlaska na skijanje i samo buljio u vrata. Jedanaestogodišnja Marguerite, kćer vlasnika psa, tog je jutra postavljala fotografije psa na oglasnu ploču u znak sijećanja na voljenog ljubimca. Bila je pola puta da postavi sve slike kada je saznala da se Ole vratio i da je još uvijek živ.

Opasnost na snijegu

Nažalost, njegov vlasnik nije preživio kobnu nesreću. Dave Gaillard iz Bozemana u Montani bio je na skijanju sa svojom suprugom kada se pokrenula lavina pored Cooke Citya, starog rudarskog grada nedaleko od Nacionalnog parka Yellowstone. Njegova žena Kerry rekla je da joj je Dave rekao da se povuče među stabla. Očito je vidio lavinu koja stiže, ali sam se nije uspio spasiti.

Trenutak sreće

Na Silvestrovo, sjeverno od Cooke Citya u lavini je stradao još jedan muškarac, Jody Ray Verhasselt, četrdesetšetogodišnji stanovnik Sidneya. Dvije smrti u tako kratko vrijeme uzele su danak na ovoj maloj planinskoj zajednici. Nakon što je Ole pronašao svoj put kući, cijela zajednica je odahnula jer nakon cijelog tjedna loših vijesti trebalo im je malo sreće.
- Trebali smo to. To je svakako razveselilo sve stanovnike – Bill Whittle je rekao o povratku Olea. Ole je tako preživio lavinu i vratio malo optimizma među stanovnike Cooke Citya. Bravo, Ole!

Nije Lako Biti Tinejdžer

Biti tinejdžer definitivno nije lako – ne možeš voziti auto, ne možeš glasati na izborima, a zakonom ti je zabranjeno i piti i kupovati alkohol. Baš zato tinejdžeri su često ljuti i misle da ih nitko ne razumije i da im nitko ne vjeruje. Ako ste i vi tinejdžer i to mislite, moramo vam priznati da ste u pravu. Jednostavno ste u tim godinama kad vam je bitno samo tulumarenje i ludiranje, pa bi odrasli bili ludi kad bi vam povjerili obavljanje nekih važnih stvari. No, svugdje postoje iznimke, pa su tako poznati i neki ambiciozni tinejdžeri za koje možemo reći da su svojim idejama i izumima promijenili svijet.

Superman I Hip-hop

Na primjer, jeste li znali da su strip Superman izmislila dva srednjoškolca? Njihova ideja zaradila im je milijune! A svi vi koji slušate hip-hop, znate li tko je prvi izmislio tu glazbu? Naravno da nitko nije sjeo i izmislio hip-hop iz ničega i da se on razvijao godinama, ali dvojica tinejdžera smatraju se glavnim očevima hip-hopa. Jedan od njih bio je 17-godišnjak, dok je drugi imao tek 12 godina. Možete li to zamisliti?

Braillevo Pismo

A što su još osmislili tinejdžeri? Sigurno niste nikad pomislili da je revolver izumio tinejdžer! O da! Sam Colt bio je u svojim kasnim tinejdžerskim godinama kad je izmislio ovo popularno oružje. I za kraj smo vam ostavili ono najbolje! Kad je imao tri godine, mali Louis Braille ozlijedio je oči i postao slijep. Bio je to početak 19. stoljeća i nije baš imao puno opcija za liječenje. Srećom, bio je rođen u Francuskoj gdje je u to vrijeme postojala jedina škola za slijepu djecu. Do 15. godine Louis je izmislio svoje pismo koje je i slijepim ljudima omogućilo čitanje. Svaka čast, Louis! Mislim da bi vam svi ovi tinejdžeri sigurno mogli biti uzor i ako imate neku dobru ideju, nemojte od nje odustati. Nikad ne znate da li se u vama možda krije neki novi genije.

Ulični Zabavljači

Sigurni smo da svi vi volite ulične zabavljače. Svaki grad izgleda ljepše, živahnije i veselije kad se nešto događa na ulicama. Mogu to biti pjevači, gitaristi, mađioničari, harmonikaši ili oni živi kipovi koji nas uvijek nasmiju. Svi oni rado su viđen gost na ulicama naših gradova, a vole ih vidjeti i turisti.

Mimičar Prkosi Gravitaciji

U sljedećem video isječku imat ćete priliku vidjeti jednog mimičara koji će vas oduševiti. Mi gledamo i gledamo i još uvijek nam nije jasno kako li je samo to uspio. Svi koji su se tog dana zatekli u ovoj ulici u Manchesteru oduševljeno su ga gledali, snimali mobitelima, čudili se… Naime, ovaj vrhunski majstor mimike nekako je uspio prkositi gravitaciji ili je možda sjedio na kakvoj nevidljivoj stolici. Ma kako je ovo moguće, pitamo se, a nakon što pogledate ovaj odlični vidio i vi ćete ostati zbunjeni. Ako netko kuži kako je ovo napravio, neka to podijeli s nama, jer inače nećemo moći mirno spavati. Ma je li moguće da neki čovjek ima tako jake mišiće nogu da može toliko dugo sjediti na ničem? Ili ispod odjeće ima neku neobičnu konstrukciju koja mu dopušta da sjedi? Nekako nam se čini da je to najvjerojatnije, ali ne možemo znati točno. Stručnjaci, otkrijte nam tajnu.

Oduševljenje publike

Ovaj zanimljivi mimičar nastupa diljem Velike Britanije i svi su oduševljeni njegovim nastupom! Iako mnogo živih kipova nastupa i po našim gradovima, ovakvog ipak još nismo vidjeli. No, dosta priče! Brzo pogledajte ovaj zabavni video i bit ćete oduševljeni, to vam garantiramo. Video je snimio neki slučajni prolaznik, pa i vama predlažemo da obavezno snimite sve zanimljive situacije koje vidite u svojoj okolini. Sigurni smo da ste puno puta bili svjedoci nekog šaljivog trenutka koji poslije nije zvučao tako smiješno kad bi ga samo prepričali riječima. Sljedeći put to snimite jer nikad ne znate što će postati novi internetski hit poput ovog smiješnog mimičara.

Ova zanimljiva vijest dolazi nam iz malog mjesta Bishwanathpur, koje se nalazi u sjeveroistočnom Bangladešu. Svakog dana u svijetu se dogodi puno toga zanimljivog i neobičnog, a mi vam ovog puta donosimo jednu prekrasnu i dirljivu životinjsku priču od koje bi svatko od nas mogao puno toga naučiti. Ako vas zanima zašto, morate obavezno ovo pročitati do kraja. Naime, jedna prekrasna kuja postala je prava zvijezda u svom mjestu, ali i diljem svijeta, kad se saznalo da je počela hraniti majmuna koji je ostao bez roditelja i tako ga spasila od sigurne smrti. Ovoj divnoj kuji nije smetalo što je u njezinu obitelj ušetao netko totalno drugačiji od nje i njezine štenadi, već ga je prihvatila kao da je od rođenja njezin mladunac. Zar ne bi svijet bio ljepši kad bi ljudi isto ovako reagirali i kad se ne bi osuđivalo one koji su drugačiji?

Otkad se saznalo za ovo zanimljivo posvajanje, gomila ljudi posjetila je dom Shipar Reza, vlasnika ovog psa, kako bi i sami bili svjedoci neobičnog spoja. Kuja Mintu inače je mama sedmero štenadi, a majmuna je prihvatila kao svoje osmo dijete. Ovo majmunče bilo je tek nekoliko dana staro kad su ga seljani uzeli od grupe majmuna koji su htjeli uništiti njihovo polje riže.
- Odmah sljedeći dan mali majmun pridružio se štenadi pri hranjenju i počeo sisati kuju. Od tada ga je Mintu prihvatila kao da je njezino vlastito dijete i sad spava s njom i ostalim psićima – kazao je ponosni vlasnik Shipar Reza.

Ako netko slučajno ometa majmuna, Mintu ljutito reagira i odmah zalaje, ne dopuštajući nikom da gnjavi majmunče. Najbolje od svega je da Mintu sad po selu šeta s majmunom na leđima! Majmun se toliko pripitomio da više ni ne pokazuje neku namjeru da se vrati u divljinu. Možete li to zamisliti? Ova predivna priča dokaz je da majčinska ljubav zbilja nema granice.

Kada je Ron Shaoul odlučio istražiti naviku čitanja na toaletu, okrenuo se medicinskoj literaturi i nije pronašao apsolutno ništa. Tad mu je postalo jasno da ga čeka veliki posao. Shaoulova znatiželja bila je potaknuta njegovim radom kao doktor specijaliziran za dječju gastroenterologiju. Skupio je grupu svojih kolega, izradio upitnik i dao ga stotinama ljudi različite dobi i osobina. Rezultati upitnika pokazali su da više od polovice muškaraca te malo manje od polovice žena redovito čita u toaletu, te da te osobe u prosjeku provode više vremena u toaletu od onih koji ne čitaju. Kojoj vrsti ljudi vi pripadate?

Čitanje u toaletu je bilo potpuno zanemarivano od strane znanstvenika, no pisci nisu pokazivali takvu odbojnost. Anonimni autor knjige „Život sv. Grgura“ je još u srednjem vijeku primijetio da je toalet koji se nalazio u kupoli dvorca nudio savršenu samoću za neprekidno čitanje, dok je Henry Miller bio pravi autoritet za čitanje na toaletu. Naglasio je da Uliks od Jamesa Joycea ne može biti cijenjen dok se ne pročita na toaletu te je čak pošao toliko daleko da je preporučivao različite toalete za različite autore.

S medicinske točke gledišta postoji dosta pitanja u vezi čitanja na toaletu. Da li se knjige ili novine pri čitanju na toaletu prekriju raznim bakterijama te koliko dugo one mogu živjeti? Naravno da postoji mogućnost da bakterije dođu na vaše ruke i da se one prenesu na ono što čitate no ako operete ruke nakon korištenja toaleta bit ćete sigurni od bakterija, pogotovo zbog toga što bakterije na papiru mogu preživjeti samo nekoliko minuta. Shaoul je na kraju svog istraživanja zaključio da je čitanje na toaletu široko rasprostranjeno, ublažava dosadu te da je potpuno bezopasno. Stoga ako pripadate grupi ljudi koja vrijeme na toaletu krate s dobrom knjigom, možete se opustiti, jer to očito rade mnogi. Samo operite svoje ruke i vaše wc druženje s knjigom neće narušiti ničije zdravlje! Bar tako kažu znanstvenici…

Japan je već odavno poznat po raznim neobičnim događajima i stvarima i kad god na televiziji ugledamo nešto potpuno bizarno, odmah pomislimo „Ma ovo je moguće samo u Japanu“. E, pa Japan nas ni ovog puta nije razočarao. National Geographic pripremio je jedan zanimljivi mini videoisječak o neobičnim morskim bićima koje žive u zaljevu Suruga, nekih 70 milja jugozapadno od Tokia. U ovom videu vidjet ćete egzotične životinje koje skoro nikad nitko nije vidio. National Geographic spustio je svoje daljinski upravljane kamere, kao i podmornicu, u doslovnu zonu sumraka, na dubine gdje sunce ne može prodrijeti!

Ako vas zanima što vas sve očekuje u dubinama zaljeva Suruga ispod planine Fuji, brzo pokrenite ovaj zanimljivi video i uživajte u neobičnim ljepotama morskih dubina. Vidjet ćete tu egzotične jegulje, zatim najmanje morske pse na svijetu koji su toliko maleni da stanu na dlan, ali i ogromnog paukolikog raka, koji je inače najveći rak koji postoji i može ga se pronaći samo u Japanu. Ovaj rak može narasti preko tri metra u širinu. Zamislite da se u našem moru susretnete s nekim takvim bićem!? Ne bi se sigurno dobro proveli jer se ovaj rak naziva i mrtvačkim rakom. Zašto, pitate se? Pogledajte video i sami ćete saznati odgovor!

Na samom kraju videa vidjet ćete ribu zvanu himera baš u trenutku ispuštanja svojih jajašaca iz tijela. Zvuči zanimljivo, zar ne? Himera se inače često naziva i morskim štakorom. Sve ove neobične i zanimljive životinje snimljene su zahvaljujući naprednoj tehnologiji zbog koje danas svaki čovjek može vidjeti mjesta na koja inače ne može kročiti ljudska noga. Tko zna što nam sljedeće donosi tehnologija i što ćemo sve uz pomoć nje uspijeti istražiti? Jedva čekamo vidjeti! No, dosta priče – pokrenite ovaj vrhunski video i krenite u zapanjujuće putovanje dubokim plavim prostranstvima. Sigurni smo da će vas ovaj kratki video oduševiti!

Ovaj video se ne preporuča ljudima sa slabim želucem! Ma ni onima s malo jačim! Ali ako ipak poželite riskirati i pogledati ga do kraja, zapamtite da smo vas upozorili i nemojte nas kriviti ukoliko vam nakon gledanja ovog videa bude muka! O čemu se pak tu radi? Riječ je o ličinkama ili larvama koje služe za liječenje i čišćenje otvorenih rana! Sigurno će mnogi od vas reagirati: „Odvratno, fuuj, ma to me uopće ne zanima!“, ali ta vrsta liječenja postaje sve češća u novije vrijeme i preporučaju je mnogi liječnici naturopati. Takve terapije navodno djeluju puno bolje od raznih lijekova, a nemaju baš nikakvu nuspojavu. Naravno, tu je vjerojatno blagi osjećaj neugode, ali i to se može (ili bolje reći – mora) preživjeti.

U ovom zanimljivom videu kojeg je objavio National Geographic vidjet ćete stotine ličinki obične domaće muhe koje se koriste kako bi očistile otvorenu ranu jedne žene. Koliko god vam sve to zvučalo gadno, gledate u budućnost medicine, bar tako tvrde znanstvenici! Ličinke su zapravo tek jedan stadij u životu muha, odnosno prijelazni stadij od jaja do odrasle muhe. U medicini su se počele koristiti još za vrijeme američkog građanskog rata, pa vjerojatno i puno ranije.

Sada se koriste za rane koje teško zacijeljuju. Sterilizirane gladne ličinke stave se unutar rane da bi pojele bolesno tkivo. Upravo zato su ličinke najbolja terapija – jer jedu samo ono bolesno i mrtvo tkivo, a zdravo tkivo oko njega ne diraju. Nakon dva dana, ličinke se samo uklone iz rane i to je to. Njihov rad je čišći i daleko efikasniji nego da je tu ranu rezao vrhunski kirurg sa skalpelom. Eto, mnogi ljudi, pa vjerojatno i vi, pomislit će kako su gadne i odvratne, a jednog vam dana možda spase život! Zato, budite otvoreni prema svemu što medicina donosi, pogotovo kad se radi o nečem što nam je stvorila sama priroda.